SVIJET OKO NAS

Rutvica – ljekovita svojstva

Zanimljivosti — Mon, 20 May 2013 22:00:46 +0000

Porijeklom iz južnih krajeva Europe, u kojima raste divlja i uzgajana, rutvica je u antici važila kao sveta biljka Rimljana i Grka, rabljena i kao začin i kao lijek. U starom se vijeku od rutvice pripremao protuotrov te je ona i danas sastavni dio nekih protuotrova. Rutvica je trajna biljka drvenastoga korijena iz kojeg izbija prizemni i razgranati dio stabljike koji se nastavlja u uspravnim ograncima, često dugima do jednog metra. Listovi su duguljasti, neparno perasti, s obostrano iscijepanim listićima, žućkastozeleni, dvospolni i pravilni cvjetovi smješteni su u paštitcima u gornjem dijelu stabljike. Plod je tobolac. Cvate u lipnju do srpnja. Cijela biljka ima intenzivan miris koji potječe od lako hlapljivih ulja iz žlijezda smještenih u zeljaste dijelove biljke, a okus joj je mirodijski.
Raste na siromašnom tlu, na kamenjarima, ali se također uspješno uzgaja u vrtovima i na poljima. Listove sabiremo prije cvatnje, a cijelu biljku u vrijeme cvatnje i sušimo na toplom i zračnom mjestu, u hladu. Suhu biljku usitnimo i pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu. Iz svježih listova cijeđenjem se dobiva sok.
Ruta, kako je nazivaju, omiljena je biljka koja se dodaje rakijama travaricama namijenjenima liječenju želučanih tegoba, smirivanju srca, a i za masažu kod reume, bolnih zglobova i ostalih bolnih mjesta na tijelu. Prema starim narodnim zapisima ruta je imala čarobne moći pa su je rabili za skidanje uroka tako da su je stavljali u kupke. Ne samo što je skidala uroke, nego ih je vraćala onome tko ih je poslao! Kađenje prostorija rutom tjerat će se sve negativne sile iz nje.
Miris svježe rute otklanja zavist i egocentričnost, a u kući sve neželjene insekte. Najzanimljivije je da ruta najbolje uspijeva u vašem vrtu ako je ukradena.

Ljekovito djelovanje rutvice:
U pučkoj medicini rutvica ima širu primjenu i preporučuje se za:
- jačanje želuca i za bolju probavu
- liječenje tegoba kao što je navala krvi u glavu
- jače izlučivanje mokraće i znoja
- umirenje i ravnotežu nervoznog lupanja srca
- liječenje tegoba u donjem dijelu tijela
- bolesti kože, liječenje histerije
- liječenje reume i gihta i smirivanje grčeva
- liječenje bolesnih živaca i noćnih mora
- reguliranje mjesečnog ciklusa i bolesti maternice
- liječenje tegoba kao što je krvavo mokrenje
- uspješno odstranjivanje crijevnih nametnika
- liječenje nevjestice, teškoće s disanjem, bolesti vena
- liječenje očnih bolesti kao što je glaukom
- liječenje bronhijalne astme i kašlja, išijasa
- liječenje katara ždrijela i upale grla
- liječenje ugriza zmija otrovnica

The post Rutvica – ljekovita svojstva appeared first on SVIJET OKO NAS.

Ruža kao lijek

Zanimljivosti — Sat, 18 May 2013 10:04:48 +0000

Imena su još i crvena ruža, francuska ruža, majska ruža, šipak i vrtna ruža. Domovina ruže je Perzija iz koje ju Rimljani u 1.st.pr.n.e. donose u Evropu. Ruža je najpoznatiji cvijet na svijetu a simbol je čiste ljubavi, majčinske ljubavi, bezuvjetne ljubavi, erotičnosti i seksualnosti lišene osjećaja krivnje, prijateljstva i odanosti, a za umjetnike predstavlja neiscrpno nadahnuće stvaralaštva. Ruža je trajna bodljikava biljka, naraste do 2 m visine sa dugim granama i listovima srcolikog kopljastog oblika koji su na rubovima nazubljeni. Cvijet je ružičasto crvene boje. Srodne vrste se razlikuju po boji svijeta i veličini listova. Danas ima oko 7000 vrsta ruža. Najpoznatije su vrtne vrste Rosa centifolia, Rosa alba, Rosa sempervirens.
Cvate u svibnju do kolovoza, blago je aromatičnog mirisa i gorkog i oporog okusa. Najčešće raste u vrtovima i parkovima. Sabiremo cvjetne latice u punom cvatu (prije nego se latice počnu otvarati) po lijepom vremenu i brzo sušimo na toplom i zračnom mjestu u sjeni. Za dobivanje 1 kg ružinog ulja potrebno je 2-3000 kg latica ruža. Od ružinih latica možemo prirediti sirup, med, ocat, losion, kreme, vodeni ekstrakt, slatko, marmeladu te vodu za grgljanje.

Cvjetne latice sadrže eterično ulje, limunsku, jantarovu, jabučnu, vinsku i glausnu kiselinu, tanin, nikotinamid, pektin, vosak, mast i šećer, vitamine C, B, E, K itd. Ružino ulje koje dobivamo iz ružinih latica sadrži parafin, geraniol, nerol, eugenol, citronelol, heneikozan, nonadekan itd. Ime ruže, kod nas izaziva istinski uzdah jer nas podsjeća na kraljicu cvjetova, ljubav, uspomene, a skoro nikad na lijek. Danas, za razliku od prošlih vremena u kojima je bila cijenjeni lijek, oficijelna medicina ju ne priznaje – ne rabi. U pučkoj meidicini danas, najveću primjenu ima u kozmetici za njegu kože lica i tijela, te za izradu ružinog meda, sirupa i ružine vodice, a u liječenju prirodnim sredstvima predstavlja pravi tonik za srce, živce, jetru i maternicu, a za reumatičare olakšavajući prirodni lijek.
Listove ruže rabimo kao sredstvo koje ima snagu izvlačenja, posebno kod gnojnih čireva na koje stavljamo zgnječene listove ruže i previjemo, kod suznih očiju stavljamo također svježe ubrane i oprane listove na bolesne oči.
Ljekovite kupke sa laticama ruže (može i sa uljem od ruža), predstavljaju pravi lijek za reumatske bolesnike.
Ružino vino kojeg dobijemo tako da kuhamo latice ruže u vinu liječi i osvježava umorno tijelo, smiruje bolove u čmaru i maternici, grgljanjem grla i usne šupljine liječi upalu i afte, a u obliku obloga kojih stavljamo na glavu liječi glavobolju, a ako ih stavimo na oči tada liječi titranje pred očima, a stavljanjem vrućih obloga od ružinih latica smanjujemo oteklinu.

U pučkoj medicini ruža je i lijek za jetru i crijeva, a njezina vodica je tisućljetni lijek za ljepotu ženskog lica te za spriječavanje stvaranja prhuti, mitesera, akni i bora. Eterično ulje ruže (često se patvori a prepoznat ćemo ga po tome što se ulje ruže kristalizira na niskoj temperaturi) rabimo u aromaterapiji kod liječenja anksioznosti, depresije, loših osjećaja, potištenosti, melankolije itd. Izrazito je jakog antibakterijskog i antifungocidnog (protugljivičnog) djelovanja, a posebno se danas rabi u skupoj kozmetici kao anti age – protiv starenja kože te je prikladan za liječenje i kozmetičke tretmane. Plod je vrlo bogat izvor vitamina i minerala, pogotovo vitamina A, C i E, flavonoida i drugih bio-aktivnih spojeva, izvor esencijalnih masnih kiselina. Prema znanstvenim istraživanjima plod, preporučuje se kao hrana koja je sposobna smanjiti pojavu raka, a također i kao sredstvo za zaustavljanje rasta tumora.
Napomena:
Rabimo isključivo samo vrtno uzgojene ruže za koje znamo da nisu prskane štetnim tvarima – kemikalijama. Uporabu latica ruža kao i ulja ruže ne bi smjele uzimati osobe sa akutnim komplikacijama žuči ili one sa žučnim kamencima, slabog želuca i čira na želucu, te slabe jetre. Također se ne preporučuje uzimanje u bilo kojem obliku kod trudnoće

Ljekovito djelovanje ruže:
Latice ruže za unutarnju i vanjsku primjenu koriste se u liječenju
- kože (i to sa ružinim uljem – raznih ekcema, kod crvenog jetra, kod osjetljive, stare i suhe kože, opeklina itd)
- srca (srčani tonik za jačanje, staračko srce, slabo srce)
- jetre (pročišćavanje, žutice, detoksikacije jetre)
- krvi (pročišćavanje), krvarenja (homeostatik)
- pluća (svih prsnih bolesti, za jačanje pluća kod rekonvalescenta, starijih osoba, tuberkuloze, raznog krvarenja pluća)
- kod nesvjestice, melankolije
- prejake – obilne menstruacije (adstrigentno djelovanje), vaginitisa, kao vaginalni tuš kod ženskih bolesti (bijelog pranja, jakog krvarenja)
- glavobolje, vrtoglavice
- prehlade (za znojenje)
- začepljenog nosa
- proljeva – dizenterije (antidiaroik)
- crijeva (poremećaj u crijevnoj flori – odnos bakterija vrenja i truljenje – uravnotežuje i obnavlja)
- usne šupljine (afte, gljivice), grlobolje
- gihta, faringitisa, bleferitisa itd
- bolesti očiju (ispiranje, konjuktivitis, raznih iritacija oka itd)

ljekovito bilje – prirodna medicina – biljke kao lijek

The post Ruža kao lijek appeared first on SVIJET OKO NAS.

Trandovilje – ljekovita biljka

Zanimljivosti — Fri, 17 May 2013 21:57:05 +0000

Antipiretik, antiinflamatorik, antiseptik, adstrigent, diuretik, akspektorans, emolient, febrifug, laksativ, resolvens. Druga imena: crveni sljez, carev cvijet, ružičasti bijeli sljez, pitomi sljez, trandavilje. Strana imena: engleski Garden mallow – Hollyhock, francuski Rose tremiere – Passe rose; njemački Gewohnliche Stockrose Pappelrose – Schwarze Malve – Stockmalve – Stockrose – Winterrose; slovenski rožlin – rdeči slez; srpski vrtni slez; talijanski Malvarosa – Malvone roseo – Rosone.
Iz povijesti: Kao samonikla biljka Male Azije i Kine proširila se i na Apeninski i Balkanski poluotok.
Ime dobiva po grčkoj riječi Althaia, što znači liječiti. Karlo Veliki uvodi 812. godine obaveznu sadnju u Francuskoj. U narodu postoji običaj i navika da se sadi trandovilje ispred kuće ako u toj kući postoji djevojka za udaju.
Opis: Višegodišnja ukrasna biljka visine i do 3 metra, s jakom uspravnom četinjastom, dlakavom stabljikom i listovima koji su srcoliki, ovalni do jajasti, na rubovima nazubljeni. Lijepi veliki i krupni cvjetovi mogu biti ružičasti, čokoladni, tamnocrveni, bijeli, žuti do crvenkasti.
Vrijeme cvatnje: srpanj – kolovoz
Miris i okus: Mirišljiv miris i gorak okus
Stanište: Uzgaja se u vrtovima i oko kuća kao ukrasna biljka a možemo ju naći i u prirodi gdje raste samoniklo.
Branje i prerada: Mladi listovi, mladi izdanci, cvjetni pupoljci, rabe se za jelo sirovi ili kuhani, a cvjetne latice i cvjetni pupoljci za salatu. Za lijek sušimo tek otvorene cvjetove iz cvjetnog pupoljka, koje sušimo brzo na toplom mjestu kako bi sačuvali svoju prirodnu boju. Pohranimo ih u hermetičku ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, antocijanin, taninske kiseline, sluzi, crvene boje – altein, fenolna kiselina, mineralne tvari itd.

Ljekovito djelovanje trandovilje:
Ljekovitost sluzi trandovilja uspješno se rabi u liječenju gornjih dišnih puteva kao što su katar i upalna stanja sluznice. Cvijet trandovilja u pučkoj medicini predstavlja stari i provjereni lijek za liječenje sluznice dišnih, probavnih i mokraćnih organa te se rabi za liječenje prsnih tegoba (upala dišnih organa i puta, za smirenje kašlja, prehlade, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, tuberkuloze, katara, bolova u prsima itd), bolesti grla (angine, za ispiranje i grgljanje usne šupljine naručito za pušače kojima je grlo suho od pretjeranog pušenja, upala jednjaka, promuklosti, katara), slabe cirkulacije, tegoba želuca i crijeva ( katara želuca i crijeva, gastritisa, kod poremećaja pražnjenja crijeva – zatvora itd), bolesti bubrega (za jače mokrenje, katar mjehura, bolesti žena (dismonorejom, upala maternice), bolesti kože (raznih upalnih i infektivnih stanja na koži – čirevi, opekline, osipi, erupcije, ubodi i ugrizi otrovnih životinja, otekline itd), raznog krvarenja, bol uha (parenje uha itd).
Mladice rabimo za olakšavanja porođajnih muka.
Sok korijena i cijele biljke u cvatu rabimo kod gubitka apetita a sam korijen rabimo za liječenje vanjskih čireva (oblog), a za unutarnju uporabu kod dizenterije.
Sjeme se rabi za liječenje pojačanog mokrenja, raznih grozničavih stanja sa temperaturom, kožnih tegoba (kao što su osipi i razne kožne nečistoće itd.)
Ljekovito bilje s kojim se miješa za čajne mješavine je bijeli sljez, crni sljez, divizma, kamilica, metvica, plućnjak, stolisnik itd.
Zapadna pučka medicina rabi ga kao:
antipiretik, antiseptik, antiinflamatorik, adstrigent, diuretik, emolient, febrifug, laksativ, za liječenje: angine, bronhitisa, grčeva, izostale mjesečnice, kašlja, opekline, raznih rana i povreda kože, upalnih stanja, upale usta, upale jednjaka, ugrizi otrovnih životinja, zubobolje, za ispiranje usta, kao i zagrgljanje, za olakšavanje tegoba, za bojanje itd. U tibetanskoj medicini korijen i cvijet se rabe za tegobe bubrega, upalnih stanja, ženskih bolesti itd.

Kontraindikacije nisu poznate.

ljekovito bilje – prirodna medicina – biljke kao lijek

The post Trandovilje – ljekovita biljka appeared first on SVIJET OKO NAS.

Banana kao lijek

Zanimljivosti — Fri, 17 May 2013 21:54:24 +0000

Antidijaroik, aromatik, dijetetik, remineralizant,
Strani nazivi: Engleski – Plantain frut, bana-nas; francuski – bananiers f fruits d’aujourd’hui; njemački – Banane; slovenski – banana; srpski – banana; talijanski – banana.
Iz povijesti: Potječu iz vlažnih tropskih krajeva jugoistočne Azije, a uzgaja se u Srednjoj Americi, na Jamajci i u Meksiku. Iz Indije dolazi u Europu 327. p.n.e. god. sa vojskom Aleksandra Velikog. Plantažni uzgoj započinju Portugalci u 15. stoljeću u Sjevernoj i Južnoj Americi.
Opis: Stablo banane naraste 3-5 metara. Obavijeno je ostacima listova koji se vide na stabljici. Na vrhu stabljike nalaze se veliki, sočni, zeleni i rascijepani listovi koji su dosta nježni pa zato lako i duboko pucaju. Između listova je jedna duga grana s visećim oko metar dugim cvatom. Cvjetovi su žuti, plodovi duguljasti, lagano savijeni s čvrstim, a kasnije brašnjavim, mesom. U uzgojenim bananama nema sjemenki.
Miris i okus: Aromatična su mirisa i slatkog okusa. Branje i prerada. Beru se plodovi i koriste za jelo. U nekim krajevima rabe se i ostali dijelovi banane za razne namjene.
Ljekoviti sadržaj: Voda 74,8%, bjelančevine 1,2% masti 0,2%, škrob 45%, ugljikohidrati 23%, celuloza 6%, šećeri 19,2% (saharoza, glukoza, fruktoza), inulina, jabučne kiseline 0,39%, kalij, kalcij 8 mg, fosfor 28 mg, te vitamini A 430 mg, C 10 mg, te B 1 i B 2 oko 0,05 mg. Energetska vrijednost na 100 g iznosi 388 kJ.

Ljekovito djelovanje banane:
- Banana je voće koje podjednako vole mladi i stariji. Vrlo je hranjiva i lako probavljiva, te je i hrana i lijek
omiljena bolesnicima. Umiruje upalna stanja.
i kombinaciji s npr. keksima izvrsna je hrana za dojenčad.
- Osobe koje uzimaju jaka diuretična sredstva bananom na prirodan način brzo nadoknađuju izgubljeni kalij, kalcij i fosfor kao i vitamin A. Kalij pomaže u regulaciji krvnog tlaka, radu srca, živaca, mišića i stanica.
- Kod poremećene probave i pražnjenja crijeva preporučuje se jedenje bana poradi sadržaja pektina koji djeluje na rad peristaltike te dolazi do prirodnog pražnjenja crijeva.
- Kod tegoba sa kožom banana je idealno voće u dijeti jer poboljšava regeneraciju – epitelizaciju kože.
- Za tegobe probavnog sustava uzima se kod tegoba sa želucem (Heliobacter pylori), štiti sluznicu želuca i dvanaesnika (kod hiperaciditeta – prevelikog lučenja želučanog soka – kiseline),
- Ljekovitost banana naročito dolazi do izražaja kod oboljenja crijeva, dijareja krvavih i lakših proljeva u djece.
- Preporučuje se u zdravoj i preventivnoj prehrani kod rizika srčanog udara, karcinoma crijeva i kod osteoporoze. U novije vrijeme i za ublažavanja stanja depresije.
- Mladi crveni listovi koji štite pupoljke banane rabe se kod krvarenja iz maternice i preobilnih mjesečnica.
- Zapadna pučka medicina listove banane rabi za liječenje astme, dijareje, migrene, žutice, a plod protiv masnoća u krvi, visokog tlaka i sl.
Kontraindikacije: Nisu poznate.

ljekovito bilje – prirodna medicina – biljke kao lijek

The post Banana kao lijek appeared first on SVIJET OKO NAS.

Crvena ribizla – ljekovita svojstva

Zanimljivosti — Fri, 17 May 2013 21:51:46 +0000

Europa poznaje ribiz preko poznatog prirodoslovca Hieronymusa Bocka koji u svojim zapisima još davne 1539. godine za ribiz tvrdi da je “ukusno Ivanovo grožđe posađeno u kraljevskim vrtovima”. Zanimljivo je napomenuti da ribiz nisu poznavali ni stari Rimljani niti stari Grci. Grm ribiza naraste do 2,5 metara. Listovi su mu troperasti do peteroperasti zelene boje, na rubu su grubo nazubljeni. Plod su bobe crvene boje intezitet koje zavisi o sorti. U sočnim i ukusnim bobama su sjemenke duguljastog oblika. Grane su lako lomljive. Cvate u travnju, sve do lipnja. Miris mu je neutralan, a okus kiselkast.

Crveni ribiz je rasprostranjen u šikarama sjeverne Europe i Sibira gdje raste samoniklo. U našim krajevima javlja se dosta rijetko kao samonikla biljka, i to većinom na vlažnim područjima, uz rijeke, među grmljem i raznim drvećem, a uzgaja se u vrtovima. Plod se sabire u srpnju za pripremu raznih osvježavajućih pića i jela, a mlado lišće sabire se u svibnju ili u mjesecu rujnu.
Ljekoviti sadržaj. Plod sadrži 80-85% vode, 5% šećera, 1,5%-2% slobodnih kiselina, najviše limunske i jabučne, 1,5% pektina, 0,5% do 0,7% bjelančevina, invertin, metil salicilat, crvenu boju.
Crveni ribiz ili kako ga u narodu nazivaju, Ivanovo grožđe, u pučkoj medicini predstavlja voće koje jača, čisti i uljepšava naše tijelo i ljekovito djeluje. Svježi ribiz i sok ribiza pomažu radu žlijezda slinovnica, u odstranjivanju mokraćne kiseline iz krvi i u smanjenju bjelančevina u urinu, te u jačanju apetita, u odstranjivanju otrovnih tvari, pogotovo iz crijeva i uništavanju crijevnih parazita.
Crveni ribiz ubrzava tok liječenja i oporavak, pogotovo dijabetičara, dobar je kod zatvora, jer uništava trulež, a sjemenke u borbi potiču rad crijeva.

Ljekovito djelovanje crvenog ribiza:
- Crveni ribiz općenito jača organizam i nadomješta manjak vitamina.
- Ljekovito djeluje na reumatske tegobe, giht i išijas.
- Gotovo je nepotrebno reći da su sok, džemovi i marmelade od crvenog ribiza izuzetno ljekoviti i preporučljivi u svakodnevnoj ishrani, a pogotovo u mnogim dijetama.
- Sirup jača srce i liječi od ospica, vodenih kozica, skorbuta i raznih groznica.
- Lišće se koristi za pripremu čajeva kojima se liječe oboljenja jetre, skleroza krvnih žila, visoki tlak i upala mjehura.
- Korijen, pomiješan s lišćem i plodom, kao čajna mješavina uzima se za liječenje bubrega i mjehura, raznih upala te uklanja suvišne bjelančevine u mokraći.
- Zapadna pučka medicina crveni ribiz koristi u liječenju: AIDSa, astme, groznice, infekcije gljivicama, HIV-infekcije, urinarnih tegoba i infekcija, vaskularnih bolesti, za nadoknadu vitamina C, te za otvaranje apetita.

ljekovito bilje – prirodna medicina – biljke kao lijek

The post Crvena ribizla – ljekovita svojstva appeared first on SVIJET OKO NAS.

Crni ribiz – ljekovita biljka

Zanimljivosti — Fri, 17 May 2013 21:48:24 +0000

Crni ribiz ima i druga imena, primjerice grozdić, ribizla crna, samorodina ili svib. Biljka potječe iz euroazijskih šuma, a rasprostranjena je po većem dijelu Europe. Prema zapisima iz 16. st. (Peter forestus), koristila se za liječenje mokraćnog mjehura, a opat Bailly de Montaran u svojoj knjizi “Čudesna svojstva crnog ribizla” opisuje izvandredna ljekovita svojstva crnog ribiza.
Grm crnog ribiza veoma je sličan grmu crvenog ribiza. Naraste do 2 metra, lomljivih je grana s listovima tro- do peterokrpatima, na rubu dvostruko pilastima. S donje strane listova su uljne žlijezde koje daju karakterističan miris cijeloj biljci. Zelenkastožutkasti cvijetovi, na rubovima smeđecrveni, vise u grozdovima. Plod su bobe, u početku smeđecrvene a kad sazriju tamnocrvene boje. Vrijeme cvatnje mu je u travnju i svibnju. Crni ribiz je karakterističnog mirisa, a plod, posebnog slatko-kiselkastog okusa i miriše po mošusu. Čitava biljka ima miris po stjenicama. Raste u vrtovima i voćnjacima, u vlažnim šumama i šikarama.

List crnog ribiza se bere u travnju i svibnju, plod (Fructus Ribes nigri) u lipnju, a korijen se vadi u rujnu. Ljekoviti sadržaj lista je eterično ulje, tanin, emulzin, organske kiseline, lakohlapljive tvari i vitamin C, a ploda vitamini C, J, P, malo eteričnog ulja, mineralne soli, šećer, pektin, boje (antocijan) jabučna i citronska kiselina, flavonoidi, te gama linolinska kiselina.
Čaj od listova primjenjuje se uspješno u liječenju arterioskleroze, koju i sprječava, te u liječenju oboljenja bubrega i mjehura, grčeva, glavobolje, kašlja, i to najtežih oblika kao što su hripavac i grčeviti kašalj, vodene bolesti i teškoća s mokrenjem, te u odstranjivanju mokraćne kiseline iz krvi. Vrući čaj od listova crnog ribiza pojačava znojenje i dobar je protiv visoke temperature.

Ekstrakt pupoljka crnog ribiza rabi se za stimuliranje sekretona, antiupalnog hormona u adenomu prostate, te za liječenje materičnog fibroma, cista na jajnicima, astme, emfizema, ekcema, migrene, kroničnog bronhitisa, alergijskih bolesti, astenije ili malaksalosti, naručito u starijoj dobi, krvnog tlaka, dismenoreje, urtikarije, psorijaze, nadbubrežne žlijezde, reumatizma, artroze, artritisa u malim zglobovima te kod hiperuremije, (Hortus), osteoporoze, upalnih procesa, a pomaže i pri oporavku nakon bolesti. Prema dr. Jamesu, ulje crnog ribiza korisno je sredstvo i za liječenje multiple skleroze.

Zapadna pučka medicina crni ribiz koristi u liječenju apscesa, bolesti srca, čira, imunološkog sustava, bolesti živaca, bolesti grla i usta, dišnih organa, edema, prehlade, raka, raznih poremećaja metabolizma, reume, rana, stresa, ulkusa, vaskularnih i vodenih bolesti.

Ljekovito djelovanje crne ribizle:
- Plod crnog ribiza uz vitamin C sadrži vitamin J, nazvan plućnim vitaminom i ima jako antibakterijsko djelovanje a učinkovit je u liječenju plućnih oboljenja i raznih infekcija usta i grla.
- Messegue ga hvali kao uspješan lijek protiv reume i bolesti mjehura.
- Za liječenje reume i gihta uzima se sok i priređuju kupke od lista crnog ribiza.
- Preventivno, protiv stvaranja kamenaca, uzima se svježi ili konzervirani sok.
- Sok konzerviran s medom pogodan je za liječenje djece koje obolijevaju na dišnim organima.
- Toplim sokom liječe se upala grla, otečeni krajnici i bolovi u vratu.
- Ako se sok uzima kroz duže vrijeme, liječi jetru, artritis i oboljenja mokraćnih putova.
- Sok od crnog ribiza pomiješan s rakijom, izvrstan je napitak koji pomaže u detoksikaciji organizma odstranjujući sve otrove.
- Čajem od listova crnog ribiza postiže se zapanjujući učinak u zaustavljanju proljeva.
- Zbog tanina u listovima čaj djeluje protuupalno pa se koristi kod oboljenja na koži i rana te kod upala unutarnjih organa.

ljekovito bilje – prirodna medicina – biljke kao lijek

The post Crni ribiz – ljekovita biljka appeared first on SVIJET OKO NAS.

Trešnja i prirodna medicina

Zanimljivosti — Fri, 17 May 2013 21:45:27 +0000

Drvo trešnje potječe iz Male Azije, koja se smatra njenom domovinom, a zatim se trešnja širi prema Europi, gdje danas raste u skupinama listopadnih šuma kao divlje samoniklo stablo. Stablo naraste i do 20 metara. Kora mu je glatka tamnosmeđa i ljušti se u tankim slojevima. Eliptični ovalni ili obrnuto jajasti listovi, na vrhu su zašiljeni, a s gornje su strane svjetliji. Na rubovima listova su jednostruki ili dvostruki pilasti uresi. Lijepi, bijeli ili ljubičasti mirišljavi cvjetovi okruglastih latica, tvore čuperke na dugim peteljkama. Plod je mesnata koštunica različitih boja i okusa.
Vrijeme cvatnje je travanj mjesec u kojem se razvija i list. Cvijet je ugodna mirisa i slatkastog okusa.
Trešnja raste samonikla i kao divlja, u svijetlim šumama uz potoke i rijeke, te kao kultivirana vrsta u vrtovima i voćnjacima.

Za branje i preradu su pogodni cvijet, list i kora, koji se sabiru u proljeće, a plod u svibnju i lipnju, ovisno o sorti, kada se sakupljaju koštice i peteljke trešnje.
Plod sadrži oko 79-82 posto vode, 10-11 posto šećera, 0,76-0,91 posto jabučne, vinske, limunske i folne kiseline, 1,76 posto pektina i tanina, 1,29 posto dušičnih tvari, enzime, tanin, boju ceracianin, sumpora 30mg, fosfora 22mg, kalcija 15mg, kalija 200-300mg, glikozid, cijanovodičnu kiselinu, vitamine B, C 12,5mg i karotin (provitamin A) 0,3mg; u peteljkama oko 0,82 posto amigdalina. Energetska vrijednost ploda je 247kJ ili 59 kal.
Zapadna pučka medicina rabi trešnju za liječenje: adenoma, anemije, bronhitisa, bronhijalnih komplikacija, cistitisa, dispepsije, edema, izgubljenog apetita, kašlja, konstipacije, kaheksije, katara, opekotina, raznih rana, slabosti, vrućice, zatvora, za inhaliranje.
Od trešnje se proizvodi liker i korigens okusa i boje namirnica. Od trešnjina drveta proizvodi se pokućstvo i furnir.

Ljekovito djelovanje trešnji:
Trešnja se od davnina koristi u pučkoj medicini jer djeluje blagotvorno i ljekovito na organizam, i to ponajprije
- na crijevnu floru i na rad crijeva, te kod zatvora i za detoksikaciju crijeva
- kao dijetetik nezamjenjiva je hrana srčanim bolesnicima jer otklanja nadutost, a time i dizanje ošita, što im stvara smetnje
- osvježavajuće djelovanje trešnje pomaže u oslabljene jetre i žuči
- na prirodan način nadoknađuje razne minerale
- ublažava kašalj i olakšava iskašljavanje
- peteljke trešnje učinkovite su u liječenju upala mokraćnih kanala i kamenaca u njima
- ljekovitim kurama s trešnjama uspješno se otklanjaju zamor i crijevni paraziti, smiruje organizam i muskulatura glatkih mišića te umiruju živci
- smola od trešnjina stabla, rastopljena u vinu liječi stari kronični kašalj
- od sjemenki se proizvodi ulje koje se rabi za liječenje, odnosno za sprječavanje srčane kapi.

ljekovito bilje – prirodna medicina – biljke kao lijek

The post Trešnja i prirodna medicina appeared first on SVIJET OKO NAS.

Marelica kao lijek

Zanimljivosti — Fri, 17 May 2013 21:42:12 +0000

Marelica potječe iz Srednje Azije, odakle je preko Indije i Irana došla u grčku te se udomaćila u toplim predjelima Europe. U Kini se uzgajala već 2000. g.pr.n.e., pod imenom “sing”. Veliki arapski kirurg Meshue liječio je marelicom bolesti uha. Razgranato stablo marelice naraste i do 5m. Okrugli jajasti listovi na rubu su fino nazubljeni. Cvijet je izvana crveni a iznutra bijeli. Plod je sočna okrugla lopta narančaste boje s crvenim mrljama i dlačicama na kožici u kojoj je gorka ili slatka koštunjava sjemenka. Cvate u lipnju i srpnju. Plod je mirisan i sladak.

Marelica se sadi u vrtovima oko kuća, u voćnjacima te na plantažama. Sabiru se svi dijelovi voćke, plod za jelo, a za lijek se koriste: cvijet, kora, korijen i sjemnka iz koje se dobiva eterično ulje.
Plod marelice sadrži oko 80% vode, oko 10% šećera, bjelančevina 0,6%, masnog ulja 0,4%, ugljikohidrata 8-15%, biljnih vlakana 8,2%, kiseline leatril, folnu, limunovu, jabučnu i vinsku, te kalija 320mg, kalcija, magnezija, željeza, natrija, silicija, fosfora kao i vitamina P, karotina 1500mg, C i E vitamina.
Od marelice se pripremaju sokovi, sirupi, marmelade i ekstrakt.
Eteričnim uljem izvrsno se liječe razne kožne nečistoće i tegobe, te se uvelike koristi u kozmetici i farmakologiji. Znanstvena istraživanja potvrđuju da “laetril” koji se nalazi u sjemenci sadrži vitamin B17, koji ljekovito djeluje kod dobroćudnih i zloćudnih tumora. Kako osobama s bolesnom jetrom nije preporučljivo jesti svježe koštuničavo voće , sušena marelica je izvrsna zamjena i dobro ljekovito sredstvo za liječenje anemije.
Koštuničavo voće jede se drugačije nego drugo. Tako s npr kod oboljenja jetre, gušterače i želuca preporučuje ne uzimati ga, a pogotovo ne na prazan želudac.
Koštuničavo voće jede se polagano i dobro žvače,a preporučjivo ga je jesti s crnim kruhom, jer on smanjuje kiselu reakciju.
Koštuničavo voće mora biti potpuno zrelo i iza njega se ne smije piti voda.
Reumatičarima i drugim osobama kojima nije dozvoljeno konzumiranje svježeg koštuničavog voća, preporuča se kompot.
Zapadna pučka medicina rabi marelicu za liječenje: akni, bolesti očiju, bolesti kože, kašlja, konstipacije, povreda i rana, napetog živčanog sustava, kao i za izazivanje povraćanja, za čišćenje crijeva, u kozmetici i za bojenje namirnica.

Ljekovito djelovanje marelice:
- Marelica se može uzimati u svim dijetama kod kojih je potrebno jačanje organizma, za što je bolje sušena marelica koja osim toga, bolje gasi žeđ od svježe marelice i lako je probavljiva.
- Preporučuje se kod pomanjkanja vitamina, kao i kod poremećaja izazvanih nedostatnim količinama mineralnih tvari u organizmu.
- Cvijet marelice je tonikum za ženske bolesti.
- Kora i korijen stabla koriste se kod površinskih kožnih tegoba, te kod raznih trovanja.
- Sjemenke se koriste u liječenju astme, kašlja, akutnog i kroničnog, bronhitisa, te za pojačano pražnjenje crijeva.

The post Marelica kao lijek appeared first on SVIJET OKO NAS.

Kopar kao lijek

Zanimljivosti — Fri, 17 May 2013 21:40:20 +0000

Pradomovina kopra je Perzija i istočna Indija. Dobro poznata biljka svim starim civilizacijama, pa i Egipćanima kod kojih je pronađeno u grobnicama kod Tebe iz vremena 1500 g.p.n.e. u glinenoj posudi zrna žita i grančica s plodom kopra. Gajili su ga i stari Židovi u Palestini te se spominje i u Novom zavjetu. Grci su ga koristili kao lijek i začin isto kao i Arapi i Rimljani. Karlo Veliki (812 g.n.e.) preporučuje uzgoj kopra. U staroj pučkoj medicini kopar je bio sastavni dio terijaka protiv raznih trovanja te niza drugih bolesti. O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, Onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta. Tko ga nosi uza se na goloj koži, vjerovali su naši stari, bit će očuvan od djelovanja čarolija. Smatralo se da će muž žene koja ima kopra u cipeli, raditi što mu žena želi. Tako su mladenke kad su išle u crkvu na vjenčanje, obavezno stavljale lišće kopra u cipelu.
Kopar je jednogodišnja mirodijska biljka, visine do 1m koja ima okruglu glatku, tamnozelenu, bijelkasto-prugastu i nježno plavkastu pjegastu stabljiku. Dvostruko perasti listovi su plavkasto-zelene boje. Cvjetni štitac je žut, veliki i plosnat bez povojnih listića. Plodovi su jajoliki i rebrasti, smeđe boje.

Kopar cvate u srpnju i kolovozu. Aromatičnog je mirisa i okusa, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. List i cvjetovi sabiru se za vrijeme cvatnje, a plod se sabire u rujnu.
Zapadna pučka medicina rabi kopar kao: antispazmodik, diuretik, karminativ, laksativ, narkotik, stimulans, sedativ, stomahik, za liječenje: bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače – za bolji rad, kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta. U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata. Eterično ulje kopra rabe kao insekticid. Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.
Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica.

Ljekovito djelovanje kopra:
Kopar je kućni lijek za niz oboljenja s dugogodišnjom tradicijom korištenja u kojoj je najpoznatija ženska uporaba kopra:
- ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja
- za izazivanje mjesečnog ciklusa
- kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih
- izvrstan je lijek ako ga uzimamo samog ili s ostalim njemu srodnim karmativnim biljkama kao što su komorač, kim, aniš kod oboljenja kao što su meteroizam, aerofagija, nadutost, kao i kod oboljenja crijeva, želuca, jetre, bubrega i žgaravice (dovoljno je u ustima žvakati kavenu žličicu sjemena i gutati slinu)
- detoksikant koji čisti krv i jača srce (uzimamo kao začin ili čaj kod pročišćavanja krvi i organizma)
- srčani tonik, jer jača i krijepi srčani mišić
- kao dijaforetik i diuretik (ako pijemo vruć čaj, izaziva jače znojenje i mokrenje, te njegovo ljekovito svojstvo i djelovanje koristimo kod prehlade, gripe i nazeba te raznih upalnih stanja kod kojih je potrebno pojačati izbacivanje svih štetnih tvari iz organizma
- tonik za jetru (kod oslabljenog rada i kod žutice)
- digestivno djelovanje kopra koristimo kao začin koji dodajemo raznim dijetalnim jelima, a svrha je da potiču rad želuca i crijeva
- sredstvo koje brzo umiruje jaku štucavicu i sklonost povraćanju

ljekovito bilje – prirodna medicina – biljke kao lijek

The post Kopar kao lijek appeared first on SVIJET OKO NAS.

Ljekovita svojstva grejpa

Zanimljivosti — Thu, 16 May 2013 22:36:50 +0000

Grejp pripada porodici Rutvice, a poznat je kao antibakterik, antioksidant, antitumor, dijetetik, fungicid, kardiotonik, mikocid, remineralizant i vermifug. Druga imena su mu i grep, grapefruit i limunka. Ljekovitost grejpa dobro su poznavali Abordžini iz Australije, koji ga koriste kao univerzalni lijek. Smatra se da je grejp križanac naranče i limuna. To je zimzeleno drvce s izrazito velikim plodovima žute boje, spljoštenog oblika, bez naručitog mirisa i gorkog okusa, svojstvenog grejpu. Raste na područjima tropske i suptropske klime. Ubiru se i prerađuju svi dijelovi biljke: pup, list, cvijet, plod i sjeme.
Ljekoviti sadržaj: voda 88%, bjelančevine 0,5%, šećer 6,4%, triptohan, metionin, lisina, furanokumarin, apigenin, hesperidin, limonin, naringin, naringenin, nobiletin, 2,23% limunove kiseline i vitamina C čak oko 40mg, zatim vitamina A, B6, B12, D, E, K te 17mg kalcija, 18mg fosfora, magnezij, mangan, cink, bakar, željezo i brom.

Grejp je izvrsno i ukusno voće koje mogu jesti i zdravi i bolesni, a pogotovo osobe kojima je potreban vitamin C, fosfor i kalcij. Ekstrakt sjemenki grejpa jako je sredstvo koje uspješno djeluje protiv oko 800 vrsta bakterija i oko 100 vrsta gljivica te se preporuča u liječenju ameba, glista i gljivica, kao i u liječenju gljivičnih i drugih nametnika na biljkama i životinjama.
Sok grejpa bogat bioflavonoidima djeluje na metabolizam, pogotovo na enzime koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala, pomažu radu jetre, jača arterije.
Preventivno djeluje protiv nastanka karcinoma, naručito uništava karcinogene spojeve koji nastaju kao produkt pušenja.
Od cvijeta se priprema esencija koja liječi nesanicu, tegobe želuca i srca.
Ekstrakt od lista djeluje protuupalno.

Ljekovito djelovanje grejpa:
Nacionalno američko udruženje kemičara savjetuje uzimanje soka od grejpa kao sastavni dio doručka, jer pruža zaštitu od karcinoma pluća i kolona. Sok crvenog grejpa sadrži likopen i karotenoid, koji imaju antitumorno svojstvo.
Novija saznanja o grejpu govore da je vrlo uspješan protiv virusa i bakterijam gripe i prehlade, u prevenciji karcinoma i srčanih bolesti te da jača imuno-sustav kod upalnih stanja organizma.
Također pomaže kod osteoartritisa i reumatskog artritisa te djeluje na ravnotežu hematokrita u krvi.

Ljekovite biljke – ljekovita svojstva biljaka – biljke kao lijek

The post Ljekovita svojstva grejpa appeared first on SVIJET OKO NAS.