Kanjon rijeke Krupe-divlja raskoš rijeke i okolnoga krša

By Svijet Oko NAs
In UPOZNAJ HRVATSKU
Jun 25th, 2012
0 Comments
3241 Views

Rijetki su kanjoni koji odolijevaju zakonu prirode i nastoje, u sredini koja naočigled ne pruža ni mrvicu života, Dalmatinske Zagore, stvoriti oazu satkanu bojom zelenila biljaka, zvukovima kreketanja žaba, modrinom vode koja u većim i manjim slapovima teče niz 10 km dugo korito sačinjeno od sedrenih kaskada i tako stvara 19 slapova čiji je šum jedinstven za ovo prelijepo mjesto u kanjonu dubokom oko 300m.

Krupa protječe rubovima obronka jugoistočnog Velebita. Veliki dio korita rijeke je kanjonskog tipa duboko usječen u kršku, vapneničku podlogu. Nizvodno od ušća Krnjeze, Krupa ima najljepši dio toka. Na njegovu početku nalazi se Kudin most izgrađen od sedre koja je dio sedrenih pregrada slapa koji se nalazi tik uz most.
Neposredno iznad Kudinog mosta niska je vodenih kaskada. Njihov je šum neprekidno svjedočenje o borbi i ljubavi kamena i vode.

Polazak iz mjesta Ravni Golubići, gdje staza vodi odmah na desno prije prve kuće. Tu na zidanoj ogradi prve kuće, nalazi se oznaka o tome koliko je vremenski potrebno do Kudinog mosta tj, do manastira Krupa. S obzirom da tabla s oznakom visi i drži se na jednom čavlu, ako je podignete lako će se pročitati. Satnica koja je tu napisana nikako ne odgovara stvarnoj satnici jer nemoguće je protrčati kanjonom a ne zaustaviti se kraj svih ljepota na koje nailazimo i ne slikati. Dakle, dodajte na tu satnicu, bar još jedan do dva sata.

Dobro markirana staza dalje vodi prema kanjonu čiji rub se nalazi odmah nakon desetak minuta hoda i tada se otvara prekrasan vidik na kanjon rijeke Krupe. Teško je povjerovati da se u tom sivilu kamena može ugledati ova ljepota od zelenila i modrine, zato treba otići i uvjeriti se da je to moguće. Hodajući dalje stazom koja zahtjeva pažljivo hodanje po kamenjaru jer oštrina suhog kamena može biti opasna ako na nju zapnete i kojim slučajem padnete a osim toga nije ugodno hodati ovom stazom bez dobre zaštitne obuće tj, gojzerica, štapova i dugih hlača kao zaštita od zmija i dugih rukava i kape kao zaštita od sunca koje na ovom kamenu grije jače od nekog drugog mjesta.

Za manje od dvadesetak minuta stižemo na stazu ” Vratolom ” koja se spušta u kanjon a ispred nas se nalazi ušće Zrmanje i Krupe. Nešto predivno. Staza ” Vratolom” ne zove se tako uzalud, treba biti krajnje oprezan pri spuštanju dole jer se lako može zapeti za neki od kamena a i dosta je strma staza koja nas vodi prema ušću.

Desno od samog ušća, nalazi se predivan slap koji je i najveći na tom području 11m a staza do najljepšeg pogleda na slap “Visoki buk” je dosta nesigurna i tijesna a pri tom je prekrivena siprom koji izmiče ispod nogu. Krajnji oprez nije na odmet. Negdje već stoji informacija da je na tom mjestu izgubljen jedan mladi život jer se previše približio rubu na kojem stoje nesigurni sedreni blokovi koji se stalno urušavaju. Dakle. Oprez svakako.

Nastavljamo dalje po riječnom toku, uzvodno, markiranom stazom i pri tom susrećemo grupe turista koji su tu došli na rafting.

Tog je dana vodostaj rijeke Krupe bio dosta visok a mi stazu prethodno nismo proučili do kraja, znali smo da vodi uz riječni tok i da je dobro markirana ali nismo znali da se markacije gube u vodi. Tako smo bili prinuđeni da na jednom dijelu zagazimo u hladnu Krupu kako bi smo zaobišli kuk koji nam se preprečio na stazi ili penjati se po sipru da bi smo ga zaobišli. Mnogima se nije svidjelo gaženja po rijeci pa smo se podijelili u grupu onih koji su svoj doživljaj začinili gaženjem do koljena rijeke Krupe nekih desetak metara i onih koji su se popeli nekoliko desetaka metara preko sipra. Nisu znali da voda nije dublja od koljena pa su radije odabrali penjanje i tako propustili avanturu.

Dalje se markacije gube i držimo se nesigurnosti terena po sipru i kamenju koji se čas penje a čas spušta do ruba rijeke koja je toliko visoka da ne ostavlja puno prostora za hodanje. S obzirom da rijeka na jednom dijelu ne teče dovoljnom snagom nizvodno već se zadržava na ravnim dijelovima obraslim šibljem i raslinjem, na tom mjestu nailazimo na žabe koje nalaze svoj mir i uživaju u kreketanju. Ali one nisu jedine koje su na tom mjestu pronalazile svoj mir. Kako je voda dosta ustajala, sa sobom podiže na površinu i leševe životinja koje su na tim mjestima zalutale i uginule Okrećemo glavu od životinjskih leševa koje plutaju izmiješane s granjem i ostalim plutajućim tvarima na površini i nastavljamo dalje svjesni da voda nikako nije za piće. Dakle, ako naiđem na podatak da je voda na rijeci Krupi pitka, radije ću to preskočiti nakon viđenog. Vode su nekada bile puno čišće i sigurno pitke najvećim dijelom svog toka ali danas više ne vjerujem u taj podatak zbog sve većeg onečišćenja. Ali, ta mala scena, ne mijenja ljepotu riječnog toka a svakako ponesite dovoljno svoje vode za piti, što je sigurno, sigurno je.

Kada se u kanjonu ispred vas na vrhu ukaže usamljena kuća Veselinovića, to znači da staza tu negdje skreće za gore i počinje uspon do ispod kuće gdje se dalje desno odvaja za Kudin most a lijevo za vidikovac i kuću Veselinovića koji će svakog prolaznika ljubazno ugostiti i počastiti a da pri tom ne zatraži ni kune za uslugu.

Kada smo došli do njihove kuće, mnogi su već bili žedni i umorni pa su ljubazni domaćini iznijeli hladne vode ( usput rečeno, nemaju vodovod već vodu dovoze u kanistre ) poslužili nas svojim proizvodima a mi smo im za tu gestu ostavili po nešto napojnice kao znak pažnje i zahvalnosti za dobar doček.

Od stare škole u Golubićima staza vodi do Kudinog mosta do kojeg se stiže za 45 min a tu kraj kuće obitelji Veselinović na rubu kanjona, pruža se pogled na ono što smo prošli. Do Kudinog mosta svakako treba otići jer on sam po sebi čini jedinstvenu građevinu. Predaja kaže da je most izgradio zaljubljeni mladić Kude kako bi premostio rijeku koja ga je dijelila od njegove drage. Po njemu je most i dobio ime.
Izgrađen je u suhozidu, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Radišni (i zaljubljeni!) majstor je u 12 lukova izrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova spojio obje obale Krupe.

Napuštamo ovo predivno mjesto i kao što uvijek sebi kažem… vratit ću se opet. Neka mjesta su mi posebno draga i kada ih jednom obiđem poželim to napraviti opet. Nekako, kao da mi je nešto promaklo i želim to još jednom proći i uvjeriti se da nisam nešto propustila.

Zahvaljujemo se na dozvoli objave članka blogaplanine.blog.hr

facebook comments: