Misterija Tiahuanaca

By Svijet Oko NAs
In SVIJET MISTERIJA
Oct 5th, 2012
0 Comments
2467 Views

Ostaci veličanstvenog grada Tiahuanaco (Tiwanaco) nedaleko od jezera Titicaca na sjeveru Bolivije, enigma su za povjesničare. Sve upućuje da je riječ o gradu koji pripada misterioznoj civilizaciji iz daleke prošlosti.

Od grada s površinom od približno dvanaest kvadratnih kilometara, za koji legende govore da je bio srce jedne veličanstvene civilizacije danas nalazimo samo ostatke velikih građevina i kamenih zidova, nekoliko monolita i skulptura, dok je ostatak pretvoren u prah.

Tiahuanaco je bio sveti grad u koji se odlazilo kako bi se prinosili žrtveni darovi, često u zlatu. Očarani bogatstvom, Španjolci su pomoću bačvi s barutom izazivali eksplozije i među ruševinama tražili zlato.

Arheolozi vjeruju da je Tiahuanaco bio dio carstva koje je prethodilo Inkama prije 2000 godina. Međutim, o tome nema pisanih podtaka, a nema ni lokalnih legendi koje bi govorilo o tome. Kad su kasnije Inke osvojile područje jezera Titicaca, našli su Tiahuanaco – napušten. Tajanstvene ruševine Tiahuanaco, u Boliviji, mogle bi biti stare čak 14.000 godina po nekim istraživanjima!

Peruanski kroničar Perua Cieza de Leon 1549. godine piše: “Vjerujem da su to najstarije ruševine u cijelom Peruu, a opće je mišljenje da su neke od tih građevina podignute daleko prije vladavine Inka…”

Kao i piramide u Egiptu i piramida Akapana je precizno orijenitrana prema kardinalnim točkama. Izvorno je imala oblik krnje piramide, a izgrađena je od golemih andezitnih kamenih blokova. Međutim, stoljećima poslije osvajanja, graditelji koji su dolazili čak iz La Paza koristili su ga kao kamenolom, pa je sačuvano tek deset posto od tih iznimnih kamenih blokova. Svrha te piramide vjerojatno nikada neće biti otkrivena. Sigurno je bilo samo to da njezina funkcija nije bila ni ukrasna ni ceremonijalna.

Arheolozi su duboko u njezinoj unutrašnjosti otkrili složenu mrežu vijugavih kamenih kanala, izgrađenih od pravilnih kamenih blokova besprijekorno oblikovanih i međusobno spojenih.
Njima je nekada tekla voda koja se slijevala iz velikoga spremnika smještenog na vrhu građevine, preko niza silaznih kanala u jarak koji je okruživao čitavo mjesto.

Mnogi su arheolozi nagađali o povezanosti piramide s kultom kiše ili rijeke te primitivnim štovanjem moći i obilježja tekućih voda. Teorija prema kojoj je nepoznata “tehnologija” piramide možda imala smrtonosnu svrhu temelji se na značenju riječi hakeiapana iz drevnog jezika Aymara koji se ponegdje još rabi:”hake znači “narod” odnosno “ljudi”;apana znači “nastradati” (vjerojatno od vode).

Tako je Akapana mjesto gdje ljudi stradavaju. Međutim, predložena su i drugačije rješenje – voda u kanalima grijana preko dana sunčevom energijom uvećer bi u obliku magle štitili biljke od smrzavanja.

Pravokutno zdanje zvano Kalasasaya, sačinjavaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi.

Znanstvenici danas općenito prihvaćaju da je služila kao sofisticirani opservatorij. Svrha joj je bila da utvrđuje ekvinocije i solsticije te da matematičkom preciznošću predviđa smjenu godišnjih doba. Osim toga, slavna Vrata Sunca, koja su stajala na sjeverozapa dnom kraju lokaliteta nisu bila samo veličanstveno umjetničko djelo. Mnogi smatraju da ona predstavljaju složen i precizan kalendar uklesan u kamenu.

Nekoliko stotona metara jugozapadno od Kalasaye, nalazi se “Puma Punku” sagrađen od kolosalnih kamenih blokova od kojih su neki teški čak 500 tona.

Puma Punku je građen pomožu napredne tehnike slaganja blokova bez vezivnog materijala što je zahtjevalo milimatersku obradu blokova, a korišten je i sistem užlebljenja blokova tako da su mogli da izdrže i najteže potrese.

Jedna od interesantnijih stvari je da kamenje koje je korišteno nije od pijeska, nego od granita i diorita. Jedini kamen koji je tvrđi od diorita je dijamant. Kameni blokovi definitivno nisu mogli biti obrađeni primitivnim alatima. Kameni blokovi su tako precizno izrezani da su se nekada savršeno poklapali, kao komadići vrlo detaljnih slagalica.

Arheolozi kažu da su Puma Punku izgradili Aymara indijanci, a da bi tako nešto postigli trebali su poznavati vještinu pisanja, planiranja, i imati ideju gdje koji dio slagalice ide i kako se će se to sve zajedno uklapati u konačnici. Jedna stvar s kojom su se složili svi arheolozi je da Aymara indijanci nisu poznavali vještinu pisanja, stoga ostaje nejasno kako je moguće da su izgradili sve ovo bez planiranja.

Osim toga, mnogi najveći monoliti bili su međusobno povezani metalnim šipkama u obliku slova I. Jednako zanimljiv bio je i simbol križa uklesan u mnoge drevne kamene blokove. Taj je simbol bio najprisutniji na sjevernoj strani Puma Punkua i to u obliku dvostrukoga križa čistih i jasnih linija, uklesan duboko u čvrsti sivi kamen. Čak i ortodoksna povijesna kronologija tvrdi da su križevi stari otprilike 1500 godina. Drugim riječima, uklesali su ih ljudi koji nisu znali za kršćanstvo.

Ogromni kameni blokovi odbačeni poput šibica koje pronalazimo u Puma Punku ukazuju i na katastrofu koja je zadesila Tiahuanaco.

Tu katastrofu prouzročila su seizmička pomicanja uslijed kojih je porasla razina jezera Titicace. Potresi, usred kojih je Tiahuanaco preplavljen vodama iz Titicace, bili su tek prvi u nizu preokreta na tom području. Naime, površina i dubina jezera postupno su se smanjivale. S godinama jezero se isušivalo, nemilosrdno odvajajući slavni grad od voda koje su dotada bile veoma značajne za njegov gospodarski život. Osim toga, postoje dokazi da je klima u području Tiahuanaca postajala sve hladnijom i mnogo nepogodnijom za rast usjeva.

Međutim, čini se da stanovnici grada, nisu otišli bez borbe. Na čitavom području visoravni Altiplano pronađeni su zbunjujući dokazi o naprednim i domišljatim znanstvenim poljoprivrednim pothvatima poduzetim da bi se iskoristili nepovoljni klimatski uvjeti.

Istraživanja su pokazala kako su se na tom području veoma davno provodile nevjerojatno složene analize kemijskoga sastava mnogih otrovnih biljaka i gomolja koji rastu na velikim visinama. Osim toga, ustanovljena je i uporaba detoksifikacijskih tehnika kojima su te, inače otrovne biljke, pretvarane u bezopasne i jestive. Profesor antropologije na Sveučilištu u Washingtonu, David Browman, priznao je kako dosada: “nije dano zadovoljavajuće objašnjenje za razvitak tih detoksifikacijskih postupaka”.

Nadalje, u nedavno poplavljena polja zasađena su polja karakterističnog valovitog oblika. Izvorna funkcija tih valovitih zemljanih platformi i plitkih kanala otkrivena je tek šezdesetih godina 20. stoljeća. Vidljivi su i danas, a lokalni ih Indijanci nazivaju waru-waaru.

Među ostalim neobičnim otkrićima, tu je i pronalazak malih željeznih kipića, iako se smatra da je ovaj metal bio nepoznat na tom području. Moguće je, da se željezo koristilo – kao i u starom Egiptu – u magijske, ezoterijske svrhe, ali da nije bilo u širokoj upotrebi.

Među mnogim tajnama Tiahuanaca, nameće se i pitanje kako su se na 4000 metara nadmorske visine, gdje nema stabala koje bi se mogla koristiti kao pomagala, samo trava i nisko raslinje te u doba kada konji u Južnoj Americi još nisu bili pripitomljeni, prenosili golemi blokovi koji potječe iz dva različita kamenoloma. Jedan se nalazio 16 km od grada dok je drugi bio udaljen 80 km?

literatura: Otisci bogova – Graham Hancocok

facebook comments: