Hallstatt-čarobni gradić na obali alpskog jezera

By Svijet Oko NAs
In PUTOVANJA
Oct 14th, 2011
1 Comment
4589 Views

Hallstatt je čarobno, maleno alpsko mjesto smješteno između okomite stijene Salzberga i obale istoimenog jezera u Austriji.

Posebnu privlačnost Hallstatt zahvaljuje jedinstvenim spojem prirode, arheologije, tradicije i posebnoj pučkoj arhitekturi kuća u kojoj se mogu naći svi mogući stilovi od romantike, gotike i baroka pa sve do suvremenih stilova.

Prije 150 godina do Hallstatta nije vodila niti jedna cesta. Moglo mu se prići samo s jezera ili zahtjevnim planinskim putevima. Na taj su način Habsburgovci od znatiželjnika štitili svoj najveći izvor bogatstva – rudnike soli.

Usprkos svojoj zabačenosti i odsustvu puta, Hallstatt je jedno od najstarijih ljudskih naselja u Europi; zbog nalazišta soli. Sol se vadila još oko 5500 pr. Kr., što je dokazano kamenom sjekirom kojom se kopalo. Tadašnji su lovci primijetili da uz pojedine potoke divljač dolazi mnogo češće. Onamo ih je privukla slana voda. Prateći potok do izvora, lovci su otkrili slane izdanke ponad današnjeg Hallstatta.

Sol je oduvijek bila vrijedna potrebština i vrijedna stavka u robnoj razmjeni, te je ovaj kraj sa svojim rudnikom soli bio uvijek bogat. Najbolji dokaz je željezni mač pronađen u grobu koji je imao ručku izrezbarenu od afričke slonovače ukrašenu jantarom s Baltika. Sol je bila jedini konzervans tog doba. Sol je tako uspješno čuvala organske tvari da je 1734. godine pronađeno tijelo potpuno očuvano u soli.

Sol se u obliku slanice (voda prezasićena solju), od 1595. godine, transportirala cjevovodom do 40 km udaljenom Ebenseeu gdje se izdvajala sol za trgovinu, što je najstariji novovjekovni cjevovod na svijetu, izgrađen od 13.000 izdubljenih trupaca.

Godine 1864., Johann Georg Ramsauer je pronašao veliko prapovijesno groblje u blizini drevnog rudnika. Do 1863. godine otkopao je više od 1000 grobova, pri čemu se držao znanstvenim opreznim pristupom. Kako je to bilo vrijeme prije široke upotrebe fotografije, mjerio je i crtao svaki nalaz, pa čak i slikao akvarele u boji kako bi ih što vjernije prikazao. Njegov rad je uvelike unaprijedio način arheoloških iskapanja i arheologiju općenito. Kako je na ovom lokalitetu pronašao najstariju kovačnicu, ali i bogati nakit koji je govorio o trgovačkoj i gospodarskoj moći stanovnika, cijelo razdoblje željeznog doba (od oko 800. do 400. pr. Kr.) u ovom dijelu Europe nazvano je halštatskom kulturom.

Kako je Hallstatt nastao na nepristupačnom mjestu a broj stanovnika je rastao, kapaciteti malog groblja uz katoličku crkvu brzo su se popunjavali. Kako u tadašnje vrijeme kremiranje nije bilo dopušteno, ljudi nisu mogli drugo nego otvarati stare grobove (10-15 godina stare) i vaditi iz njih lubanje, ponekad skupa s drugim kostima. Lubanje su čistili i oslikavali biljnim motivima i podacima o pokojniku te ih tako na trajni počinak polagali u kosturnicu. Do 70-tih godina, kada je crkva zabranila taj običaj skupilo se u kosturnicu 1600 lubanja.

Budući da je u Hallstattu sve u znaku soli, razumljiva je želja posjetitelja da vide i sam rudnik. Dio rudarskog okna iz doba Marije Terezije pruređen je u muzej. Do ulaza u rudnik može se doći pješice starom stazom koju su rudari koristili više tisuća godina. Prava pustolovina počinje na ulazu u rudnik. Upoznat ćete zanimljiv svijet soli spuštanjen niz 100 metara dugi tobogan, na kraju čega slikaju svakoga te izmjere njegovu brzinu. Neki mogu dosegnuti i brzinu od 50 km/h.

facebook comments: