Fraserov otok je najduži pješčani otok na svijetu. Uz njegove obale prostiru se plaže i pješčane dine, a na pojedinim mjestina na otoku dugačkom 124 kilometara stoje i visoke litice žute, crvene i smeđe boje koje su sazdane od pijeska a vjetar i voda oblikovali su ih u šiljke i tornjeve.
Masivna pješčana brda izdižu se i do 250 metara iznad nivoa mora, što ovaj otok čini najvišim te vrste u svijetu. Otok Fraser počeo se oblikovati prije nekoliko milijuna godina, kad su kiše i vjetar erodirale planine, koje se prostire duž čitave obale Australije. Tijekom vremena, na tim planinama su obilne padaline prouzrokovale odrone stijena, koje su bujice potom odnosili do rijeka i oceana. Djelovanjem morskih struja, stijene su pretvorene u sitan pijesak koji se postepeno taložio na morskom dnu ka sjeveru. Pijesak se nagomilavao na prostoru ograničenom rtovima i formacijama stijena koje su se izdizale sa morskog dna. Nakon ledenog doba na pijesku su počele rasti biljke čije su sjemenke i spore donijele ptice i vjetar. Kad su biljke uvenule, pretvorile su se u sloj humusa u koji su se mogle ukorijeniti veće biljke i tako učvrstiti dine.
Zbog obilja vode Fraserov otok je obrastao bujnom vegetacijom. Pješčano tlo je siromašno hranjivim materijama i zato je obično nepogodno za rast prašume. Međutim, Fraserov otok je jedno od nekoliko mjesta na Zemlji gdje prašume bujaju upravo na pješčanom tlu. One su nekada bile toliko guste da su preko 100 godina korištene za proizvodnju građe. Među šumarima su naročito bile cijenjene dvije vrste eukaliptusa i jedna vrsta bora. Drveće koje ovdje raste visoko je i preko 45 m, i dostiže širinu od 2 do 3 metra. Stabla Syncarpije hillii koja uspijevaju na tek nekoliko mjesta na svijetu, rastu i ovdje. Njihova su debla korištena za oblaganje Sueskog kanala. Međutim, danas je na otoku sječa šuma obustavljena zbog masovnog uništavanja drveta koje spada među najkvalitetnije na svijetu.
Širom otoka u udubljenjima i pješčanim dinama nalazi se više od 40 slatkovodnih jezera. Neka od njih su smještena u velikim depresijama na vrhu visokih pješčanih dina. Vodu u njima zadržavaju slojevi, na dnu, sačinjeni od djelomično istrulog lišća, kora i grana.
Na otoku se nalaze i jezera koja su nastala u dinama kod kojih je dno depresije ispod gornjeg nivoa podzemnih voda. Slatka voda podire u udubljenja u dinama, stvarajući bazene sa čistom kristalnom vodom koju filtrira pijesak. Voda u jezerima se obnavlja zahvaljujući padalinama čija količina iznosi oko 1 500 mm godišnje. Voda koja ne završi u jezerima ili u pijesku, formira rijeke koje se kreću ka moru. Procjenjuje se da se iz jedne takve rijeke, u Tihi ocean uljeva više od 5 000 000 litara vode na sat.
