Branhiopodni rakovi su najstarija životinjska vrsta, koja se na Zemlji pojavila 300 milijuna godina prije dinosaurusa.
Ovi organizmi su neobični po mnogo čemu. Prije svega, oni svojim izgledom prilično odudaraju od uobičajene predodžbe koju većina ljudi ima o rakovima. Gornji dio tijela nekih od ovih vrsta, odlikuje plosnati dodatak, drugi su više nalik malim školjkama, dok su neki potpuno golog i nezaštićenog tijela. Na sebi imaju neuobičajeno mnogo listolikih ekstremiteta, koji, osim u kretanju, imaju ulogu i u disanju, pa otuda potiče latinski naziv čitave grupe (branhiopoda). S obzirom da se na svakom pojedinačnom ekstremitetu nalazi i veliki broj dlačica kroz koje se filtriraju hranjive čestice iz vode, ti isti ekstremiteti imaju i značajnu ulogu u ishrani ovih životinja.
Pošto žive u stajaćim vodama manje dubine, gde je prisustvo organskih tvari izraženo, branhiopode koriste te tvari u ishrani te prirodnim putem sudjeluju u pročišćavanju ovih staništa suprotno mišljenju da rakovi žive isključivo u čistim vodama. Osim povišene razine organske zagađenosti, ovakve vode imaju često i nedostatak kisika, a sezonske, pa čak i dnevne promjene nivoa vode i koncentracije soli, za ovakva staništa su gotovo uobičajena pojava. U takvim uslovima, malo koji drugi živi organizam može opstati, pa u tome, možda leži jedan od razloga zbog kojih su se ovi rakovi održali od kambrijuma do danas, više od 500 milijuna godina, što praktično znači da su evolutivno stariji i od dinosaurusa, koji su se pojavili 300 milijuna godina kasnije. Najstariji među njima je triops (Triops cancriformis), koji se smatra danas najstarijom životinjom na svijetu. Vanjski izgled ovog živog fosila nije se mjenjao zadnjih 220 milijuna godina.
Jedna od najvećih znanstvenih misterija vezana za ove žive fosile, a možda i ključ njihovog uspjeha u preživljavanju na planeti, je njihova sposobnost preživljavanja niskih temperatura, dugotrajnih suša, pa čak i požara. Postoje podaci da njihova oplođena jajašca mogu da opstanu u isušenom stanju i 100. godina! Znanstvenici koji su ispitivali ovaj fenomen tvrde da su, na osnovu mjerenja osnovnih metaboličkih aktivnosti, ova jajašca praktično mrtva. Ali, vrlo brzo, nakon što nastupe povoljni uvjeti (vlažnost), ovi rakovi izranjaju iz osušene zemlje kao feniksi iz pepela.
preuzeto iz časopisa Planeta
