Buka oceana utjeće na život i ponašenje morskih životinja

By Svijet Oko NAs
In ZNANOST
Apr 13th, 2011
0 Comments
1088 Views

Buku koju stvaraju ljudi sve više utjeće na život i ponašenje morskih životinja.
Kitovi i ostali morski sisavci, ribe i neki beskralježnjaci ovisni su o zvuku. Morske životinje se služe zvukom kako bi pronašle hranu, partnera, ili kako bi izbjegli grabežljivca. Međutim, ometa ih buka koju stvaraju ljudi i sve gušći brodski promet. Eksperimenti na lignjama, sipama i hobotnicama pokazuju da su njihovi organi toliko oštećeni zvukom koji je sličan buci koja stvara podmornica da postanu praktički nepokretni u vodi.

“Po prvi put smo svjedoci djelovanja buke na vrste koje naizgled ne ovise o zvuku”, kaže Michel Andre iz Tehničkog sveučilišta u Kataloniji, Španjolska. “Bili smo šokirani veličinom traume”.

Rezultati eksperimenata, u kojima njegov tim izlaže sipe, hobotnice i lignje niskim frekvencijama zvuka na 2 sata, čini se da potvrđuje da je pomor gigantskih lignja koji se neočekivano pojavio na španjolskim plažama 2001 i 2003 godine nastao zbog niskih frekvencija zvukova sa obližnjih seizmičkih mjerenja za naftu i plin.

“U to vrijeme nismo mogli dokazati uzrok štete”, kaže Angel González iz Instituta za istraživanje mora, Vigo, Španjolska – član tima koji je izvijestio o sudbini divovskih lignja 2004 godine. “Ali ovaj novi dokaz potvrđuje da niske frekvencije zvukova mogu izazvati akustičke traume u glavonožaca.”

U svojim nedavnim eksperimentima, André i kolege su se začudili velikoj štetu na gomoljastom organu u glavi glavonožaca koji bilježi gravitaciju i pokret, omogućavajući im ravnotežu u vodi i sposobnost plivanja. Bez tog organa, glavonožci su praktički nemoćni da se pokrenu, nisu u mogućnosti loviti, i sami lako postaju plijen.

Buka prisiljava mnoge morske životinje da radikalno promijene ponašanje, načine dozivanja, hranjenje i seobe.

Otkriveno je da bakalar u Barentsovu moru bježi iz područja u kojima pucaju zračni topovi, što drastično smanjuje ulov ribe. Christopher Clark direktor bioakustičnog istraživačkog programa sveučilišta Cornell, kaže kako je područje na kojem se kitovi priobalnih voda mogu međusobno čuti većinu vremena smanjena na 10-20 posto svoje prirodne veličine. Godine 2007 Clark i kolege su u Zaljevu Massachusetts postavili mrežu uređaja za snimanje zvukova dna i automatizirane plutače za slušanje. Te plutače bi mogle pomoći kitovima na način da bi istraživački tim slao podatke o položajima kitova. Brodovi tad mogu usporiti ili promijeniti kurs kako bi izbjegli kitove.

Crvena boja ukazuje na iznimno veliku razinu buke za sigurnost mnogih vrsta morskih sisavaca prisutan na području Gibraltara 2008 godine.

facebook comments: