Nedavno otkriće vulkanskog pepela u naseljima Maja mogao bi objasniti kako je taj narod opstao uprkos tome što je živio na relativno neplodnom.

Znanstvenici su u kanalima arheološkog nalazišta Tikal u Gvatemali, na kojem se nekada nalazio jedan od najvećih gradova Maja, otkrili neobičan glinasti materijal smektit koji nastaje raspadanjem vulkanskog pepela. Na temelju kemijskih pretraga, tim znanstvenika je utvrdio da smektit u Tikal nije stigao nošen vjetrovima iz Afrike, kako se obično pretpostavljalo, već iz vulkana u Gvatemali, Salvadoru, Hondurasu i Meksiku.

Naučnici su već ranije znali da su vulkani igrali važnu ulogu u životu pripadnika naroda Maja naseljenih uz njihove obronke. Međutim, donedavno nije bilo jasno jesu li erupcije imale ikakav uticaj na naselja udaljena stotinama kilometara od vulkana. Nova studija pokazala je da su zračne struje postojano prenosile pepeo u ta područja.

Voditelj istraživanja Ken Tankersley, antropolog na Sveučilištu u Cincinnatiju rekao je da to ne treba čuditi budući da vjetrovi često nose prašinu čak i preko Atlantskog oceana.

Vulkanski pepeo oplemenjuje tlo jer povećava njegovu poroznost i omogućuje duže zadržavanje vode. Osim toga je i izvor minerala poput željeza i magnezija koji su pogodni za rast bilja. Prema Sheetsovim procjenama, bilo bi dovoljno da vjetrovi nanesu nekoliko milimetara pepela u deset godina da oplemene tlo.

Općenito, vulkani su bili sastavni dio života drevnih Maya. Oni su izgradili hramove u oblike vulkana i njihove ceremonije su bile odgovor na vulkanska događanja ističe Tankersley.