Jankovac-biser gornje Slavonije

By Svijet Oko NAs
In UPOZNAJ HRVATSKU
Jul 15th, 2012
0 Comments
3997 Views

Jankovac je jedna od najljepših gorskih dolina koja se nalazi na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnom bukovom šumom. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom Park – šumom.

Jankovac se prvi put spominje još 1801. godine kada je ovdje postojala staklana. O prvim stanovnicima Jankovca, njemačkim staklarima, svjedoče ostaci nadgrobnih spomenika.

Dolina Jankovac dobila je ime po voćinskom vlastelinu Josipu pl. Jankoviću, velikašu, čudaku i samotnjaku. Grof Janković napustio je raskošan život u Beču, preselio se u ovu gorsku dolinu i izgradio lovačku kuću, napravio jezera, uredio šetnice po dolini i ispod slapa Skakavac. Preminuo je 1861 g., a zaželio da mu posljednje počivalište bude na ovom mjestu. Sahranjen je u špilji u crvenom mramornom sarkofagu.

Upravo u čast grofa Jankovića na Jankovcu je izgrađena „Grofova poučna staza“ koja prolazi najljepšim dijelovima Park šume. Uz stazu su postavljene poučne table sa sadržajima koje objašnjavaju pojedine prirodne ili kulturno povijesne zanimljivosti uz koje staza prolazi.

Dolina Jankovca je kontaktna dolina na granici krškog i nekrškog područja. Premda se sve povr­šinske vode gube raznim pukotinama kroz razlomljene vapnence ipak postoji na vapnenačkoj ploči stalno vrelo malih količina vo­de, koje se slijevaju u ponikve i po­nore. Nakon sta­novitog podzemnog toka ova voda izbija ponovno na površinu kao vrelo Jankovac i teče kao potok Jankovac do sjevernog kraja do­line, gdje se ruši preko 15 m visoke pregrade u dolinu, kojom teče u smjeru sjeveroistoč­nom kao Drenovac potok.

U geološkoj prošlosti izbijala je voda jankovačkih vrela oko 6 m iznad današnjih vre­la, što nam svjedoče stare zaostale vapnene sedre koje se nalaze iznad današnjih vre­la. Ove sedre taložile su podzemne vode koje su padale preko vapnenačke barijere prema nekadanjoj dolini Jankovca. U to je doba i dolinsko dno bilo za kojih 6 m više od današ­njega dna doline, pa se voda skupljala u do­lini i prelijevala na sjeveru doline preko gnajsne barijere taložeći uzduž preljeva na gnajsu vapnenačku sedru koju nalazimo taloženu na obim stranama slapa, a i današnji slap pada preko stare sedrene taložine koja leži na gnajsu.

Kako je u geološkoj prošlosti (u diluviju) došlo do tektonskih pokreta koji su uvjetovali sniženje baze vrela i doline, do­šlo je i do sniženja baze preljeva Jankovca u Drenovac potok, a koje se stanje očituje u današnjem položaju jankovačkog slapa. Time što se dolinska baza snizila, sakupljene vode u dolini ispraznile su dolinu. U njenom su dnu zaostala dva eliptična jezera u stepeničastom razvoju. Oba jezera pretvorena su kasnije u ribnjake, pa kao takvi postoje i danas.

Jankovačke doline stijene nastale su u različitim razdobljima geološke prošlosti planeta Zemlje. Od ulaza u dolinu do špilje Maksima Bojanića, na udaljenosti od samo 400 metara, sažeta je i vidljiva gotovo 400 milijuna godina stara geološka prošlost Jankovca i planine Papuk. Velebni, veliki blokovi migmatita, najstarijih stijena Jankovca, sa još nekim metamorfnim stijenama izgrađuju najveći dio Papuka. Potkraj paleozoika, prije otprilike 260 milijuna godina, na migmatitima se talože kontinentalni sedimenti (konglomerati i pješčenjaci), nastali erozijom istih tih temeljnih stijena. Na početku nove geološke ere mezozoika, prije otprilike 250 milijuna godina, u tadašnjem velikom svjetskom oceanu Tetisu nastaju sedimenti sa zanimljivim fosilima te vapnenci i dolomiti čije karakteristiène morfološke, krške odlike u obliku špilja, vrtača i jama, nalazimo i na Jankovcu. Najmlađe naslage na Jankovcu odnose se na stvaranje sedre uz pomoć sedrotvornih mahovina i alga, procesa koji je započeo prije pet tisuća godina, a traje i danas. Odraz je sadašnjih geoloških procesa i stvaranje potočnih nanosa koji nastaju erozijom stijena kroz koje prolazi voda. Pojava brojnih izvora i bogatstvo vode također je posljedica odnosa zamršenih geoloških procesa svih navedenih stijena na Jankovcu.

Jedna od najvećih zanimljivosti izletišta Jankovac, a i čitavog Parka prirode Papuk je Jankovački slap. Nastao je na ušću potoka Jankovca u veći potok Kovačicu. Kako voda potoka Jankovca potiče iz krškog područja ona je zasićena otopljenim karbonatima koji se na povoljnom mjestu ponovo talože u obliku sedrenih formi. Sedra tako stvara visoku barijeru preko koje se obrušava voda potoka Jankovca niz 30 metara visoki Jankovački slap. Zbog obilja vode i svoje visine, slap pruža veličanstveni prizor, jedinstven na području Slavonije, posebice za jake zime kada se zamrzava u atraktivan ledeni stup.

Jedno od bitnih obilježja Jankovca su njegove šume. Od posebne vrijednosti šumskog dijela su oaze prašumskog tipa, pojas stabala jasena i javora kod izvora, pojedina stara stabla bukve i javora promjera i preko 1 m. Jankovačka šuma opasana je sa zapada i istoka planinskim kosama, s juga zatvara strminu koja mjestimično prelazi u okomitu stijenu, a otvorena je prema sjeveru, gdje završava okomitom stijenom visokom 40 m, ispod koje protječe potok Kovačica. U stijeni iznad jezera, u prirodnoj poluspilji, nalazio se mramorni sarkofag grofa pl. Josipa Jankovića, s natpisom na mađarskom i crkvenoslavenskom jeziku, a nešto više iznad groba smještena je uska i mračna, oko 20 m duga Maksimova spilja, nazvana po nekadašnjem hajduku Maksimu Bojaniću. O nekadašnjim stanovnicima Jankovca, njemačkim staklarima, svjedoče ostaci starih nadgrobnih spomenika.

izvor: slavonski planinarski savez

facebook comments: