Dolina rijeke Hunze izolirani je dio Sjevernog Pakistana u blizini granice s Kinom. Nad dolinom stražare vrhovi iznad 6000 metara i propinju se planinski orlovi. Ovuda su prolazili putnici i pustolovi, a nekoliko godina prije objavljivanja svojeg romana Lost Horizon 1933. tu je boravio i pisac James Hilton. U svom romanu Hilton spominje „Shangri-la“, mjesto koje odgovara raju na zemlji, izolirano od vanjskih utjecaja. Tamo ljudi žive stoljećima u bezgraničnoj sreći. Hilton međutim nije opisao gdje se to mjesto nalazi iako mnogi pretpostavljaju da je to upravo Hunza u današnjem Pakistanu.
Hunza je jedno od najegzotičnijih mjesta u Pakistanu. Dolina urezana među velike vrhove istočnog ruba Himalaje odiše svježinom i spokojem. Stotinjak kilometara od glavnog grada Sjeverne Provincije, Gilgita samo je središte Hunze, selo Karimabad. Smješteno na obroncima planina mjesto sa svojim terasastim poljima i kanalima otopljenih ledenjaka liči na pravi mali raj. Tome se pridružuju i brojni pogledi na okolne vrhove od kojih je najimpozantniji pogled na vrh Rakaposhi. Otmjeni 7788 metara snijegom okovan vrh vlada ovim područjem. „U jednom danu možeš imati sva godišnja doba. Rakaposhi može biti okružen vedrim, plavim nebom, a samo pola sata poslije oko njega će sijevati i grmjeti. Mi u Hunzi kažemo da se igraju bogovi.“ pripovijeda zaposlenik u turizmu Shaliman. U samom selu mnoštvo je kamenih kuća skrivenih među poljima i visokim topolama. Samim naseljem dominira utvrda Baltit gdje je ista obitelj vladala 960 godina !
„Stariji se još uvijek sjećaju našeg Mira“ kaže Shaliman. Mir je titula vladara koji su vladali u Hunzi sve do 1974. godine kada je ukinut feudalizam, a kraljevstvo pripojeno Republici Pakistan.
Nakon samo 30-ak godina od ukinuća feudalizma, dolina Hunze ima najveću stopu pismenosti u Pakistanu, gotovo 100 posto. Skoro svako dijete nove generacije pohađa srednju školu, dok ih mnogo kreće na studij u velike gradove Pakistana” priča Arsla I sam student. Ulicama Karimabada svakodnevno se razlijeva dječji smijeh što je dokaz da ljudi ovdje ostaju i ovdje namjeravaju započeti život. U školama se uči službeni Urdu i Engleski jezik dok se njeguju I lokalni jezici. Stanovnicu Hunze naime pričaju tri međusobno različita jezika. U području niže Hunze govori se Shina, centralni dio priča Burushaski dok je lokalni jezik gornje Hunze Wakhi. Ova tri jezika postoje uz cestu, na pravcu od samo 100 kilometara. U prošlosti se stanovnici susjednih sela nisu mogli sporazumjeti ! Zbog kultorološkog bogatstva ovo mjesto je raj za lingviste koji proučavaju kulturu utkanu u riječi.
Hunza je dolina gdje ljudi žive i do 120 godina usprkos siromašnom načinu života. Tajna je u rijeci iz koje piju. Hunza je najpoznatija živa voda na svijetu.
Dr. Roy Walford, kalifornijski patolog i autor bestselera o dijeti za dugovječnost, ustvrdio je da se kod naroda Hunza radi o mineralima u tragovima koji se nalaze u bijeloj vodi nazvanoj glacijalno mlijeko, a koja nastaje tako da gorski potoci na putu prema dolini ispiru stijene.
Ta glacijalna voda, s kojom Hunzakuti navodnjavaju svoja polja i koju tako obilno piju (ne prokuhava se i ne filtrira), sadrži sve potrebne elemente koji su potrebni tijelu, u hranjivoj formi.
preuzeto sa: http://www.ka-urbani.com
